Iako predviđen za prijevoz putnika omanjih gabarita,na kratkim relacijama, "Fićom" su čitave familije (sa koferima, strinama i loncem punjenih paprika onako usput) putovale u posjetu rođacima na drugi kraj zemlje.Kupovina "Fiće" je 60-ih godina bio događaj ravan rođenju ili smrtnom slućaju u porodici. Inicijacija novog "Fiće" održavala se tako što bi vlasnik ukrcao nevjerojatnu količinu oduševljene susjedske djece i provozao ih po kvartu. Zatim bi pristupio slijedećem obredu:1. ritualno pranje; 2.pažljivo namještanje naljepnice "YU"; 3. ukrašavanje enterijera minijaturnim kopačkama ili bokserskim rukavicama.

U međuvremenu bi drugarica sašila zaštitnu ceradu, na kojoj bi vlasnik penzlinom i bijelom bojom napisao registarski broj sa obje strane, naprijed,otraga i - za svaki slučaj - na krovu. I taman kada su vozači "Fića" zaključili da su postigli sve što su mogli i da je život lijep, pojavljuje se Zastava 1300. Vlasnici ovih cestovnih zvijeri su, kao dodatnu pakost, uveli presvlake za sjedišta (za "Fiću" ih nitko nije radio). Najcjenjenije su bile one od umjetnog krzna, na što su vozači "Fiće" jedino mogli da odgovore dlakavom presvlakom za volan.

Posebnu zavist izazivala je prostrana platforma iza zadnjih sjedišta Zastave 1300 (kod "Fiće" je nema), na koju su komotno mogla da se smjeste bar dva ukrasna jastučića (FK Partizan) i pas koji klima glavom. Pokušaji vozača "Fiće" da se ne osjete manje vrijednima nisu uspjeli.Pokušaji su bili ušminkavanjem i lijepljenjem dodatnih naljepnica (tigrovi koji se

sudaraju glavama uz poruku "Pazi!"),otvaranje zadnje haube,ugradnja dugačkih plastičnih antena i dizajniranje interijera unutrašnjim retrovizorima "Panoramic".

Ipak, vozači su do kraja branili svoj integritet, pa makar i "Fićo" stradao.